Životopis Matije Skurjenija

  • 1898.

    Dana 14.prosinca u Veternici pokraj Zlatara, u Hrvatskom zagorju, rodio se Matija Skurjeni kao sedmo dijete u obitelji. Roditelji su mu bili Jure Skurjeni, tesar i Magda rođena Petrinec, kućanica.

  • 1905.

    Zbog siromaštva Matija nije pohađao osnovnu školu.

    1905.

  • 1910.

    Pisati je naučio od starije braće i kasnije, u vojsci. Do svoje dvanaeste godine bio je pastir u Veternici.

  • 1911.

    Odlazi na izgradnju pruge Karlovac – Metlika – Novo Mesto, na kojoj radi kao pružni radnik. U travnju u Metliki počinje učiti soboslikarski zanat. Njegovi prvi slikarski pokušaji zidne su slike u gostionici Vrbanec u Bubnovcima.

    1911.

  • 1914.

    Radi u Polipniku, gdje se upoznaje s crkvenim slikarom Sirnikom iz Krapine. Potkraj godine vraća se u Veternicu.

  • 1916.

    U svibnju je unovačen. Godinu dana je regrut u jednoj zagrebačkoj vojarni jer je fizički preslab za frontu. To vrijeme provodi učeći da bi nadoknadio nedostatak redovitog školovanja.

    1916.

  • 1917.

    U svibnju odlazi na istočnu frontu u Besarabiju. U jesen je prebačen u Tirol.

  • 1918.

    Nakon što je ranjen na bojištu kod Compomula, otpremljen je u vojnu bolnicu u Braunau. U prosincu s hrvatskim dobrovoljačkim snagama sudjeluje u oslobađanju Međimurja.

    1918.

  • 1919.

    Demobiliziran. Vraća se u Veternicu i radi kao rudar u Očuri.

  • 1923.

    Odlazi u Metliku, gdje završava soboslikarski zanat. Nakon položenih ispita vraća se u Zagreb i zapošljava se u soboslikarskom poduzeću Broz-Gubec-Zakošek. Naslikao je prvu sliku na papiru prema oleografiji Veronikin rubac. Pod utjecajem boravka na otoku Krku nastaju akvareli s motivima Baške.

    1923.

  • 1927.

    Ženi se Marijom Dolović iz Sv.Roka u Međimurju, no brak se ubrzo raspao.

  • 1932.

    Ženi se Zoricom Kralić iz Savice (Zagreb).

    1932.

  • 1933.

    Rodio mu se sin Milan.

  • 1946.– 1949.

    Sudjeluje u osnivanju Likovne sekcije Radničkog kulturno-umjetničkog društva željezničara „Vinko Jeđut“ u Zagrebu. Večernji tečajevi održavali su se u prostorijama bivše obrtne škole, s predmetima: crtanje glave, anatomija, akt, perspektiva i povijest umjetnosti. Godine 1948. nastavnom su planu pridodane i vježbe iz primijenjene grafike. Nastavnici su bili akademski slikar Mladen Veža (slikanje), akademski kipar Slavko Rukljač (akt) i akademski slikar dr. Pavao Gavranić (primijenjena grafika). Određeno vrijeme u nastavi bili su angažirani i akademski slikari Vilko Gliha-Selan i Antun Motika. Tečaj je završen 1949. godine. Ženi se Ivankom Gašparič iz Ormoža.

    1946.– 1949.

  • 1947.

    Rodio mu se sin Srećko.

  • 1948.

    Matija prvi put izlaže na jednoj kolektivnoj izložbi u Zagrebu.

    1948.

  • 1953.

    Kupuje kuću u Zaprešiću, gdje se i nastanjuje.

  • 1956.

    Umirovljen je, te se posve posvećuje slikarstvu. Slika poznatu sliku “Zaprešićka rampa” (u Hrv. muzeju naivne umjetnosti).

    1956.

  • 1958.

    Prvu samostalnu izložbu održao je u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu. Započinje plodna umjetnička suradnja sa voditeljem galerije Dimitrijem Mićom Bašičevićem, povjesničarom umjetnosti, pjesnikom, slikarom i kustosom (suradnja prestaje 1963. godine).

  • 1959.

    Osvaja prvu nagradu za slikarstvo na 4. Internationale Kunstausstelung der Eisenbahner u Munchenu.

    Zajedno sa Dimitrijem Mićom Bašičevićem, izdaje grafičku mapu “Eulalija”. Mapa sadrži dvadeset listova sa pjesmama Ivana Mangelosa (pseudonim Miće Bašičevića) i crtežima Matije Skurjenija.

    1959.

  • 1960.

    Izlaže u galeriji La Nuova Pesa u Rimu (zajedno sa M. Viriusom i Ivanom Generalićem). Započinje druženje s likovnim kritičarem i teoretičarem Vladimirom Malekovićem.

  • 1962.

    Boravio je mjesec dana u Parizu gdje mu je otvorena samostalna izložba, u organizaciji Radovana Ivšića (Galerie  Mona Lisa). Otvorenju prisustvuje Andre Breton, Toyen, Jose Pierre, Konrad Klapheck i drugi nadrealisti. Breton zapisuje u knjigu dojmova svoju znamenitu opasku “Grande bienvenue a Skurjeni: La peinture enchantee – Velika dobrodošlica Skurjeniju: začarano slikarstvo”.

    Jose Pierre, pjesnik, esejist, kritičar, član nadrelističkog pokreta i Bretonova “desna ruka” objavljuje afirmativan prikaz o izložbi u poznatom časopisu Combat-Art, br. 95. (“Skurjeni ili stanje milosti”).

    1962.

  • 1963.

    Na poticaj Konrada Klaphecka otvara svoju 1. njemačku izložbu u Galerie Zwirner u Kőlnu. Upoznaje Charlotte Zander (otkupila je cijelu izložbu), koja postaje velika kolekcionarka njegovih slika (danas Muzeum Charlotte Zander u Bönnigheimu).

  • 1964.

    Sudjeluje u osnivanju Društva naivnih umjetnika Hrvatske.

    1964.

  • 1970.

    Izlaže na antologijskoj skupnoj izložbi naderalističkog pokreta, pod nazivom “Surrealism?” u Moderna Museet u Stockholmu  (uključeni Salvador Dalí, Joan Miró, Tanguay, Max Ernst, Giorgio de Chirico, René Magritte, Alberto Giacometti, Jean Arp, Francis Picabia, Toyen, Enrico Baj, Konrad Klapchek, Roberto Matta, i dr.). Autori izložbe su Ragnar von Holten i Jose Pierre.

  • 1972.

    Skupna kritička izložba Igora Zidića naziva “Nadrealizam i hrvatska likovna umjetnost” u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (izložene njegove četri slike).
    Izlaže veći broj radova na III. trijenalu izvorne umjetnosti u Bratislavi. U izdanju Zbirke Biškupić objavljena je grafička mapa Skurjeni s predgovorom Vladimira Malekovića.

    1972.

  • 1973.

    U Galeriji izvorne umjetnosti u Zlataru (24.svibnja – 17.lipnja 1973.) održana je retrospektivna izložba njegovih radova, koja je obuhvatila 101 rad iz razdoblja 1948. – 1973. Na međunarodnoj izložbi Naiva 73 u Zagrebu dobio je Grand Prix i pravo na retrospektivu, koja mu je priređena 1977. u Galeriji primitivne umjetnosti u Zagrebu.

  • 1975.

    Dobiva nagradu za slikarstvo na nacionalnoj likovnoj manifestaciji Zagrebački salon. U travnju iste godine Matija je teško obolio (apopleksija), zbog čega mu je onesposobljena desna ruka pa nastoji slikati lijevom. Slika svoju zadnju sliku.

    1975.

  • 1984.

    Donira fundus svojih slika na kojemu će se utemeljiti Galerija Matije Skurjenija u Zaprešiću.

  • 1987.

    Otvorena je Galerija Matije Skurjenija u Novim dvorima bana Jelačića u Zaprešiću. Iste godine proglašen je počasnim građaninom  Grada Zaprešića.

    1987.

  • 1990.

    Umro je 4. listopada u Zaprešiću. Pokopan je na groblju u Brdovcu.

  • 1997.

    Počasno priznanje na INSITA 97, Bratislava.

    1997.

  • 1998.

    U povodu stote obljetnice rođenja Matije Skurjenija održane su velike retrospektivne izložbe u MGC-u Gradec, Zagreb i u Galeriji Matije Skurjenija u Zaprešiću. Tom prilikom objavljen je katalog Matija Skurjeni – retrospektiva, autora Vladimira Malekovića i publikacija  Milke Kobešćak Crtice iz života Matije Skurjenija. K tome, otvorena je i izložba u Museum Charlotte Zander, Bönnigheim. Objavljena je monografija Skurjeni Vladimira Crnkovića.

  • 2000.

    Na temelju darovnice Milke Kobešćak njezina je kolekcija slika, crteža i grafika posmrtno pripala gradu Zaprešiću i Galeriji Matije Skurjenija.

    Galerija Matije Skurjenija odlukom Ministarstva kulture prerasta u Muzej „Matija Skurjeni“.

    2000.